Žejanski zvončari počinju zvonjavom na Tri Kralja. Prepoznatljivi su po svom kumaraku (klobuk) šarenih traka koje padaju sa oboda klabuka pa do poda u bogatim slapovima. Na vrhu su dvije rože iznad fijokića, a sve to simbolizira mlado leto. Na sebi imaju mornarsku majicu sa dva bijela facola, bijele hlače,crne cipele. Ovčja koža im je iz dva djela, jedna na leđima, a druga oko pasa na kojoj su tri zvona. Žejanski zvončari zvone u paru, a zvonjava mora biti skladna i uhu ugodna jer je to nagovještaj dobre godine. Na Pust zvone po mjestu skupljajući darove od domaćina. Završava na Pepelnicu spaljivajući Pusta.
Folklorno društvo njeguje tradicionalne plesove i starinsku kantu koja se naziva bugarenje. Plesove izvode obučeni u tradicionalne narodne nošnje koja datira iz 19. st. Sada su te nošnje obnovljene, a one izvorne čuvaju se kao sentimentalna vrijednost. Narodna nošnja dopremljena je iz Austrije preko mještana Žejana koji su ondje obavljali trgovinu sa octem i drvenim ugljenom tokom 19. stoljeća. Plesovi koje folklor izvodi su čotiš, mazolin, stara polka i koje se izvode na harmonici i cindri (instrument sličan tamburi ali sa dvije žice).
Starinska knta odnosno bugarenje je pjevanje u dva glasa bez pratnje instrumenta ili u pratnji cindre. Prilikom preklapanja prvog i drugog glasa dobiva se zvuk karakterističnog tona koji daje ugodnu melodiju.